srijeda, 1. lipnja 2016.

Pričajmo o... predrasudama, gubitku godine i zdravlju?

Od danas na mom blogu s vremena na vrijeme možete pročitati o nečem malo drugačijem, razmišljala sam bih li napravila drugi blog za ovo, ali i jedan beauty blog s vremena na vrijeme može istrpiti post iz života. Iskreno se nadam da ćete podržati moju inicijativu uvođenja rubrike pod imenom 'Pričajmo o...' te u komentarima iznijeti i svoje mišljenje o temi koje ću kroz post provlačiti.

Današnja tema slučajno odgovara datumu prosvjeda za kurikularnu reformu (koja nam je itekako potreban, po mom mišljenju). Tema je slična, ali opet potpuno različita. Pričat ću vam o tome kako sam ja izgubila godinu u srednjoj školi.

Već znam kako vam je kroz glavu prošlo da sam razmažena balavica koja sjedi i tipka 'gluposti' po netu umjesto da se bori za svoju budućnost. Predrasude. Upravo se s njima susrećem svaki dan kad nekome otkrijem kako sam prije manje od mjesec dana ispisana iz srednje škole te automatski izgubila godinu.
Glupača sam? Možda, ali opet predrasude.
U čemu je zapravo stvar?
Jesam izgubila godinu, ali sam spasila sebe od toga da skroz odem, da mi oprostite, onu stvar. Vjerujte mi da jedna godina nije vrijedna toga da vama zdravlje u potpunosti propadne i da se svaki dan osjećate sve gore, a upravo to je moj slučaj.

Slaganje jedne bolesti na drugu.
Svakodnevne migrene, dvoslike i slično koje onemogućavaju koncentraciju sjedenja za knjigom i učenja su najveći razlog mog odustajanja od gimnazije i traženja druge škole.
Nismo svi stvoreni savršeni i predodređeni za gimnazije, gdje bi svijet bio da smo svi gimnazijalci. Daleko od toga, da ja neću studirati, to sam si predodredila pod obavezno,
Nisu samo migrene u pitanju, astma koja je svaki dan sve gora.
Trebam li napomenuti da sam izgubila 5-6 kila zbog stresa i da sam sad na jadnih 41 kilu?
Kronični gastritis koji se s vremenom samo još više pogoršao? I to.
Tablete za epilepsiju=
Psihički vas ubije to što neuspijevate ono što želite, ali ni to nije vrijedno, postoji negdje nešto što svi mi možemo.

Također, profesori koji vas iz dana u dan sve više ponižavaju pred svima, i to sam prošla te itekako zbog toga prolila dosta suza.


Zato vas sve molim da nikad ne sudite na prvu, jer nisu sva djeca koja izgube godinu lijena, neka uče i po cijelu noć, a tretira ih se lošije nego gore spomenute za koje ste uistinu sigurni da su samo lijeni.

Mole se i profesori da učenicima ne ruše samopouzdanje.

Dalje vas ostavljam da sami promislite o tome što vi mislite o ovome i molim vas da svoja razmišljanja



Voli vas,
vaša redhead.